Sarajevo 40 godina poslije
Lamine Guèye za N1: Prvo čega se sjećam iz Sarajeva je - 'Nema problema'

Četrdeset godina nakon Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, pitanje šta Olimpijada zapravo jeste i dalje se vraća u fokus: da li je to samo sportsko takmičenje ili mnogo više od toga? U programu N1, kroz razgovor s gostom koji je postao jedan od najupečatljivijih simbola olimpijskog duha Sarajeva 1984., otvorene su i teme pripadanja, predrasuda, univerzalnosti sporta i onoga što ostaje izvan medalja. Gost emisije bio je Lamine Guèye, senegalski alpski skijaš koji je na ZOI Sarajevo 1984. nastupio u alpskim disciplinama, predstavljajući Senegal – zemlju bez skijaške tradicije. Njegova priča i danas se prepričava kao primjer olimpijskog duha: pojaviti se "iz nemogućeg", doći izdaleka i stati na start na kojem se, po pravilima svijeta, "ne bi trebalo biti".
Na pitanje kako Sarajevo danas izgleda u odnosu na 1984. godinu, Guèye kaže da je jedna stvar ostala potpuno ista – emocija koju je osjetio tada i koju osjeća i sada.
"Ima nešto što je apsolutno slično, a to su emocije. Upravo onako kako sam osjetio kad sam došao ovdje… Prvo se sjećam iz Sarajeva: 'Nema problema'. Tražio sam nešto, trebala mi je pomoć… a ljudi u olimpijskom selu, svuda su isto govorili", prisjeća se.
Dodaje da je kao mladi sportista bio fokusiran isključivo na takmičenje i preživljavanje staze, te tada nije u potpunosti shvatao vezu između historije Sarajeva i značenja olimpijskih igara:
"Kada ste tako mladi, vi ne shvatate vezu između stvarne historije Sarajeva i značenja olimpijskih igara… Danas sam posjetio grad. Bio sam u crkvama, u sinagogi, u džamiji. I taj kapacitet koji ovaj grad ima da okupi sve u prijateljstvu, u miru je sjajan."
Sarajevo iz 1984. poredi s knjigom koja se "pročita brzo", dok danas, kaže, ima vremena da grad "stvarno doživi".
"Moja prva posjeta Sarajevu je bila kao kad čitate knjigu… Danas imam vremena… i nevjerovatan je osjećaj vratiti se", ističe.
Kako je Senegalac postao alpski skijaš
Alpsko skijanje je sport koji se tradicionalno veže za zemlje s planinama, snijegom i jakom infrastrukturom. Guèye objašnjava da njegov put nije bio plan, nego – zaljubljivanje:
"Ja sam se zaljubio u skijanje. Vi ne odlučujete s kime ili s čime ćete se zaljubiti ili kada. I to je kao sjeme… Od tog trenutka imao sam samo jedan cilj… da se skijam na najvišim mjestima i da idem na takmičenje."
Priznaje da su ga na početku gledali kao da "dolazi s druge planete", ali da je, nastupajući u spustu – najopasnijoj disciplini – s vremenom izborio poštovanje.
"Na samom početku gledali su na mene kao da dolazim sa Marsa… A onda… korak po korak dobio sam njihovo poštovanje… Jedan mi je rekao: 'Da sam imao tvoju tehniku, ja ne bih bio dovoljno hrabar'", pojašnjava.
Prvi snijeg, prva bolest – i ljubav koja je ostala
Guèye se prisjeća da je na skije prvi put stao kao osmogodišnjak, nakon što ga je baka poslala u internat u Švicarsku:
"Prvi put? Bilo mi je osam godina… I jedno jutro… otvorio sam prozor i vidio sam… svuda samo bijelo… Istrčao sam… igrao sam se u snijegu. Jeo sam snijeg, plivao sam u snijegu… i bio sam tri dana bolestan."
Dodaje da tada nije znao koliko je hladno, jer mu je jedini susret s ledom bio "u frižideru".
"Zamislite kad je jedini susret sa ledom u frižideru… a nakon toga je nastupila ljubav", kaže.
Olimpijske igre: Jednakost među sportistima i moć politike
Govoreći o Olimpijadi, Guèye ističe da su igre jedinstven trenutak u kojem ljudi mogu biti "na istoj osnovi", barem među sportistima:
"Za mene olimpijske igre su jedini trenutak gdje svaka osoba u svijetu može biti na istoj osnovi, kada ste prijateljima."
Ipak, kaže da je razlika u resursima bila vidljiva i tada – od čekanja autobusa do prizora limuzina – te da kao 24-godišnjak nije imao dovoljno iskustva da jasno razdvoji sport i politiku:
"Trebate čekati autobus tri sata… i onda vidite limuzinu i to više nije bajka, to je realnost."
Kasnije, kroz iskustvo više olimpijada, bolje je razumio i političku moć olimpijske organizacije.
"Danas organizacija olimpijskih igara je međunarodna odluka… Oni su u olimpijskom komitetu moćni kao i predsjednici nekih država", naglašava.
"Vi sada razgovarate sa trenerom": Jedan čovjek, cijeli tim
Na pitanje o treneru, Guèye odgovara direktno: trener je bio on sam – kao i predsjednik, blagajnik i cijela federacija:
"E sada razgovarate sa trenerom… Vi govorite sa trenerom koji je pripremio skijaša, predsjednikom, blagajnikom federacije. Ja sam sve sam… Jer nisam imao ni kredita, ni budžeta."
Kaže da je bilo gotovo nemoguće, ali da je uz motivaciju i pomoć drugih – bilo moguće.
"Gotovo nemoguće, ali mislim ako ste motivirani… moguće. Ali… treba vam pomoć i zato se sjećam tih riječi 'Nema problema'", napominje.
U delegaciji Senegala bio je potpuno sam, a ta slika ostala je jedna od najupečatljivijih.
"Samo ja. Sam sa sobom… Rusi su bili 400 ljudi, a onda dođe Senegal, samo jedna osoba, a ja sam između. Sa zastavom", prisjeća se.
Proces prijave: Prvo je morao osnovati olimpijski komitet
Guèye objašnjava da je, prije same prijave za ZOI, morao formirati nacionalni olimpijski komitet koji ranije nije postojao:
"Prije nego što sam se prijavio, morao sam formirati nacionalni komitet koji nije postojao…"
Prisjeća se i anegdote o potvrđivanju himne Senegala "u slučaju da osvoji zlato", iako je šansa bila minimalna.
"Morao sam potvrditi himnu Senegala. U slučaju da osvojim zlatnu medalju… Volio bih da sam osvojio zlato, samo da se pusti ta himna", kaže.
"Postoji značenje iznad sporta"
Govoreći o rezultatima, Guèye otvoreno kaže da nije bilo realno govoriti o zlatu, ali da olimpijska priča ima svrhu koja nadilazi plasman:
"Naravno, nije bilo šansi za zlato za nas, ali… da li postoji značenje koje je iznad sporta na olimpijadi? Da, postoji. Svrha i značenje."
Poručuje da je njegovo prisustvo u Sarajevu bilo i pokazivanje kapaciteta da svaki čovjek može ostvariti san, bez obzira odakle dolazi.
"Vjerujem da je moje prisustvo u Sarajevu bilo da pokažem kapacitet da svaki čovjek može ostvariti san i da kažem da nije zabranjeno ako dolazite iz ove ili one zemlje", dodaje.
Univerzalnost pod pritiskom kvalifikacija i novca
Guèye naglašava da su se nakon Sarajeva i druge zemlje ohrabrile da uđu u zimske sportove, te da je pomagao Haitiju, Madagaskaru i drugima:
"Nakon Sarajeva i druge zemlje su shvatile da je moguće da se bave zimskim sportovima… dobio sam pozive sa Haitija, Madagaskara… i ja sam pomogao."
Ipak, upozorava da su se pravila kvalifikacija mijenjala, da male nacije danas teže dolaze do nastupa, te da bez medija i sponzora postaje sve teže održati univerzalnost.
"Danas ne možemo se ni pojaviti. Moramo proći kroz svjetska prvenstva. Nemamo medijske izloženosti, nemamo sponzora… da li to želimo rezervirati samo za neke zemlje? E to je osnovno pitanje", kaže.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare